Vremenska raslojenost leksika

Aktivni i pasivni leksik

Aktivni leksik – skup leksema koji je u određenome vremenskome razdoblju poznat većini govornika nekoga jezika i čija je upotreba neutralna, odnosno nije stilski obilježena.

Pasivni leksik – leksemi koji su u općem leksiku suvremenoga jezika zastarjeli. Leksemi se prema razlogu zastarijevanja dijele na historizme, arhaizme, nekrotizme i knjiške lekseme.

1. Historizmi – leksemi koji su postali dijelom pasivnoga leksika iz izvanjezičnih razloga.

U historizme spadaju nazivi nekadašnjih titula (barungrofban), nekadašnjih novčanih jedinica (banicaškuda), vojnih naziva (musketajatagan), ustanova (preparandijabanovina) i sl.

2. Arhaizmi – leksemi koji su postali dijelom pasivnoga leksika iz unutarjezičnih razloga.

a) izrazni – izraz je leksema zastario, a sadržaj koji je označavao izriče se drugim izrazom:

horugva – zastavačislo – broj

b) sadržajni ili značenjski – izrazu se leksema u suvremenome jeziku pridružuje nov sadržaj

vrač (‘liječnik’), podoknica (‘prozorska daska’)

c) tvorbeni – leksemi sa zastarjelim tvorbenim elementima

ljepost (ljepota), kraljski (kraljevski)

d) fonološki – leksemi sa zastarjelim fonološkim stanjem

karv (krv), cesar (car)

e) grafijski i ortografski – starija grafijska i pravopisna rješenja:

děte (dijete), oudi (ovdi)

3. Nekrotizmi – leksemi karakteristični za leksik nekog pisca koji nikada nisu ušli u aktivni leksik.

ljesit – samo u Brne Karnarutića (16. st.), guar – samo u Anke Žagar (20. – 21. st.)

4. Knjiški leksemi – leksemi koji se, neovisno o svojoj starosti, pojavljuju uglavnom samo u rječnicima.

brodokršje – brodolomkruhopekarstvo – pekara

Leksik na prijelazu – leksemi koji ne pripadaju ni aktivnome ni pasivnome leksiku. U leksik na prijelazu ubrajaju se zastarjelice, pomodnice i novotvorenice.

1. Zastarjelice – leksemi koji se koriste vrlo rijetko i ubrzo će prijeći u pasivni leksik (ferije,gombalište).

2. Pomodnice – riječi koje označavaju neku pomodnu pojavu (startasiceemo)

3. Novotvorenice (neologizmi) – leksemi čiji je izraz u nekome jeziku neko vrijeme nov. Nastaju kako bi se imenovala neka nova pojava ili kako bi se zamijenila posuđena riječ.