O darovima

Objavljeno: 14. 12. 2004.

Dolazi nam Božić, a s njim i vrijeme darivanja. Pa nije naodmet napisati štogod o tome.

Kao purist, izbjegavam rusizam pokloniti jer je u hrvatskom jeziku nepotreban. Isti je slučaj i s dozvoliti. Umjesto te riječi rabim dopustiti. I dopuštenje. Iznimka je jedino vozačka dozvola kao uobičajena sintagma koju bi bilo glupo mijenjati.

Što je problem kada su posrijedi darovi? Dva glagola koja većina govornika ne razlikuje i stoga pogrešno rabi, “darovati” i “darivati”.

Iza svršenoga “darovati” slijedi imenica u akuzativu (bombonijeru, knjigu, čak i krv), a onda u dativu (majci, djevojci, bolnici), što označava da se komu što daruje.

Iza nesvršenoga “darivati” također stoji imenica u akuzativu (majku, djevojku, bolnicu), ali iza nje slijedi ona u instrumentalu (bombonijerom, knjigom, krvlju), međutim, fraza označava da ste koga čime darivali, odnosno da je tko čime darivan. Razlika se najbolje vidi u glagolskom pridjevu trpnom; od prvoga glagola on naime glasi darovan pa je po značenju jasno da je pogrešno izjednačavati te oblike.

Iznimka je samo izricanje radnje koja se ponavlja, kada su po smislu slični – dati kome dar: “Djevojci je darovao ruže” (jučer ili danas) i “Djevojci je darivao ruže” (često, svaki dan).

Usput ističem, glagolska imenica jest darivanje, zato što ih tvorimo od nesvršenih glagola.

Kada je posrijedi riječ “nadariti”, iza nje slijedi akuzativ (koga, što) kao u drugom primjeru. Kažemo, primjerice, da smo svoju obitelj bogato nadarili za blagdane. Samo, glagolski pridjev trpni nadaren znači “darovit”, “talentiran”, nešto posve drugo.

Nije dakle isto reći “darovati djecu” i “darivati djecu”. Jer ćete u prvom slučaju ostati bez nje!