Naglasak u hrvatskome standardnom jeziku

Naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika sastoji se od četiriju naglaska:

    • kratkouzlazni: žèna
    • kratkosilaznikȕća
    • dugouzlazni: rúka
    • dugosilazni: zlȃto

 

 

 

 

 

U prozodijske se jedinice hrvatskoga jezika osim ovih četiriju naglaska ubraja i zanaglasna dužina (ˉ).

Postoji pet osnovnih pravila o raspodjeli naglaska u hrvatskome standardnom jeziku:

1. Jedna riječ može imati samo jedan naglasak.

2. Jednosložne riječi mogu imati samo silazne naglaske (kȍšlâž).

3. Na unutarnjem slogu višesložnih riječi mogu stajati samo uzlazni naglasci (prijatèljstvoposúditi).

4. Na prvom slogu višesložnih riječi mogu stajati sva četiri naglaska (žènakȕćarúkazlȃto).

5. Na zadnjem slogu višesložnih riječi ne može stajati naglasak, osim pojedinih usklika (oplȃohȏ).

Neke riječi nemaju svoga naglaska. Takve se riječi nazivaju nenaglasnicama ili klitikama i izgovaraju se zajedno s riječju ispred ili iza sebe kao jedna izgovorna cjelina.

Riječi koje se nalaze iza naglašene riječi i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina zovu se zanaglasnice ili enklitike. Mogu biti:

1. glagolske: nenaglašeni oblici prezenta pomoćnih glagola biti i htjeti (samsijesmostesućućešćećemoćeteće), te nenaglašeni oblici aorista glagola biti (bih,bibibismobistebi)

2. zamjeničke: nenaglašeni oblici ličnih zamjenica (memitetiganjmujejojju,njunasnamvasvamihimsesi)

3. upitna čestica li.

Riječi koje se nalaze ispred naglašene riječi i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina zovu se prednaglasnice ili proklitike. Mogu biti:

1. prijedlozi: svi jednosložni (uonapopri…), neki dvosložni (međumimonadapodapokrajprekopremaoko), svi prijedlozi složeni s prijedlogom iz- (izmeđuiznad…)

2. neki veznici: ainidakad

3. niječna čestica ne.

Prednaglasnica ponekad može primiti naglasak, i to kad se nađe ispred sloga na kojem je silazni naglasak: znȃm → nè znām.