Jezično posuđivanje

Jezično je posuđivanje preuzimanje neke jezične jedinice iz jednoga jezičnoga sustava u drugi.

Jezične jedinice posuđene iz drugih jezika nazivaju se posuđenice. No, ako takve riječi nisu prilagođene hrvatskomu jeziku i ako nisu prihvaćene od većega broja hrvatskih govornika, nazivamo ih stranim (tuđim) riječima. Njihova se stranost u pismu ističe drugom vrstom slova (najčešće kurzivom). Riječi koje su prošle nekoliko vrsta prilagodbi (fonološku, morfološku, značenjsku) i koje govornici više ne doživljavaju kao strane riječi zovu se usvojenice (boja, čarapa). Riječi koje se ni nakon prilagodbe nekom od svojih značajki ne uklapaju u hrvatski standardni jezik zovu se tuđice (sakokakao).

Jezične se jedinice iz drugih jezika posuđuju iz unutarjezičnih i izvanjezičnih razloga.
Posuđenice su potrebne kad hrvatski jezik nema vlastitih jedinica za imenovanje pojedinoga koncepta ili kada značenje posuđenica ne odgovara u potpunosti značenjski najbližim hrvatskim leksemima. Kada se jezične posuđenice preuzmu iz ovih razloga, govorimo o posuđivanju iz unutarjezičnih razloga.

Zemljopisni dodir dvaju jezičnih područja, političke, kulturne i gospodarske veze između govornika različitih jezika te znanstveno tehničke veze glavni su izvanjezični razlozi posuđivanja jezičnih jedinica.

Posuđivanje može biti izravno, posredno i kružno.

Ako se jezik primalac preuzme jezičnu jedinicu izravno iz jezika davaoca govorimo o izravnome posuđivanju. Npr.:

latinski vector turski boya
hrvatski vektor hrvatski boja

Ako je jezik davalac i sam preuzeo jezičnu jedinicu, on tada postaje jezikom posrednikom te govorimo i posrednome posuđivanju. Npr.

arapski aräq → turski raki i arak → hrvatski rakija
francuski contrôle → njemački Kontrolle → hrvatski kontrola

Ako jezik primalac posudi iz jezika davaoca neki leksem pa ga nakon nekoga vremena jezik davalac posudi natrag, govorimo o kružnome posuđivanju. Npr.

hrvatski Hrvat → francuski cravatte → hrvatski kravata

 

POSUĐENICE PREMA JEZIKU IZ KOJEGA SU PREUZETE

latinizmi – posuđenice iz latinskoga jezika

grecizmi – posuđenica iz grčkoga jezika

anglizmi (i amerikanizmi) – posuđenice iz engleskoga jezika

germanizmi – posuđenice iz njemačkoga jezika

hungarizmi – posuđenice iz mađarskoga jezika

turcizmi – posuđenice iz turskoga jezika

orijentalizmi – zajednički naziv za posuđenice iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezika

srbizmi – posuđenice iz srpskoga jezika

rusizmi – posuđenice iz ruskoga jezika

polonizmi – posuđenice iz poljskoga jezika

bohemizmi – posuđenice iz češkoga jezika

romanizmi – zajednički naziv za posuđenice iz romanskih jezika

talijanizmi – posuđenice iz talijanskoga jezika

luzitanizmi – posuđenice iz portugalskoga i brazilskoga portugalskog jezika

hispanizmi – posuđenice iz španjolskoga jezika

 

PODJELA POSUĐENICA PREMA ZAJEDNIČKIM ZNAČAJKAMA

a) internacionalizmi – posuđenice koje imaju isti ili slični izraz i isto značenje u više jezika (demokracijapolitikamedicinafilozofija). Najčešće potječu iz latinskoga ili grčkoga jezika.

b) egzotizmi – posuđenice koje označavaju posebitosti pojedinih naroda: specifična jela i pića (tekilasangrijatortilja) odjeću, glazbala, pjesme, plesove (dirndlkimonodidžeridusevdalinkapolkačardaš), posebnosti biljnoga i životinjskoga svijeta (bananamangokoalaklokan) i sl. U egzotizme se ubrajaju i nazivi stranih novčanih jedinica i pojava iz društvenoga ili političkoga života (dolarrupijalorddžihad).

c) eponimi – vlastita imena koja su postala nazivi otkrića ili izuma (sendvičmakadam), razdoblja u umjetnosti, književnosti ili filozofiji (marinizampetrarkizammarksizam) i sl.

d) prevedenice – hrvatski leksemi čiji je izraz i sadržaj doslovan prijevod izraza i sadržaja stranoga leksema:
vodopad (njem. Wasserfall), neboder (eng. skyscreper).

e) značenjske ili semantičke posuđenice – posuđivanje značenja nekoga leksema i pridruživanje toga značenja izrazu vlastitoga leksema. Takvim su posuđivanjem primjerice hrvatski leksemi virus i prozor postali računalnim nazivima (eng. viruswindow).