Glasovne promjene

JOTACIJA

Jotacija je glasovna promjena u kojoj stapanjem (nepalatalnoga) suglasnika s glasom j nastaje novi (palatalni) suglasnik.

Jotacija je i glasovna promjena u kojoj se između usnenih glasova p, b, m, v i glasa j umeće l pa nastaju nastaju suglasnički skupovi plj, blj, mlj, vlj. Ovo se umetnuto l naziva i epentetsko l.

t+j → ć cvijet – cvijeće
k+j → č plakati – plačem
c+j → č micati – mičem
d+j → đ sagraditi – sagrađen
s+j → š disati – dišem
h+j → š gluh – gluši
z+j → ž kazati – kažem
g+j → ž vagati – važem
n+j → nj kamen – kamenje
l+j → lj spaliti – spaljen
p+j → plj snop – snoplje
b+j → blj rob – roblje
m+j → mlj grm – grmlje
v+j → vlj mrav – mravlji

 

SIBILARIZACIJA

Sibilarizacija je promjena velara k, g, h ispred vokala i u sibilante c, z, s u nekim oblicima riječi:

k, g, hc, z, s /_i

Sibilarizacija se provodi:

1. U dativu i lokativu jednine imenica ženskoga roda:

ruka – ruci, knjiga – knjizi, snaha – snasi

2. U nominativu i vokativu množine imenica muškoga roda:

vojnik – vojnici, biljeg – biljezi, grijeh – grijesi

3. U dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica muškoga roda:

vojnik – vojnicima, biljeg – biljezima, grijeh – grijesima

4. U 2. licu jednine imperativa:

rekoh – reci, legoh – lezi.

 

PALATALIZACIJA

Palatalizacija je promjena velara k, g, h ispred vokala e i i u palatale č, ž, š u nekim oblicima riječi:

k, g, hč, ž, š /_e, i

Palatalizacija se najčešće provodi:

1. U vokativu jednine imenica muškoga roda:

vojnik – vojniče, plug – pluže, duh – duše.

2. U prezentu nekih glagola:

peku – pečem, strigu – strižem.

3. U 2. i 3. licu jednine aorista nekih glagola:

rekoh – reče; digoh – diže.

4. Ispred pojedinih sufiksa:

-(a)n – muka – mučan; dug – dužan; suh – sušan
-ić – rak – račić; krug – kružić; trbuh – trbušić
-etina – ruka – ručetina; knjiga – knjižetina; trbuh – trbušetina
-ina – vojnik – vojničina; kovčeg – kovčežina; trbuh  trbušina
-ica – ruka – ručica; draga – dražica; juha  jušica
-je – otok – otočje; šiprag – šipražje; orah  orašje
-ni – mrak – mračni; knjiga – knjižni; sluh  slušni
-ak – dah – dašak
-ke – naopako – naopačke.

Palatalizacijom se naziva i promjena glasova c, z u č, ž:

zeczeče, knezkneže; srcesrčan

 

JEDNAČENJE PO ZVUČNOSTI

Jednačenje po zvučnosti događa se kada se jedan pored drugoga nađu dva suglasnika različite zvučnosti pa se radi lakšega izgovora izjednačuju tako da oba postanu ili zvučni ili bezvučni, i to na način da se prvi prilagođava drugome.

Po zvučnosti se ne jednače sonanti: m, n, nj, j, l, lj, r, v.

zvučni b d g z ž đ
bezvučni p t k s š č ć f c h

Z + B = BB – obezvučivanje
b → p vrabac – vrapca
d → t otpadak – otpatka
g → k bogac – bokca
z → s sklizak – skliska
ž → š težak – teška
đ → ć smeđ – smećkast
B +Z = ZZ – ozvučivanje
p → b top – tobdžija
t → d svat – svadba
k → g burek – buregdžija
s → z glas – glazba
š → ž za dušu – zadužbina
č → dž svjedočiti – svjedodžba

 

JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE

Jednačenje po mjestu tvorbe događa se kada se u riječi jedan do drugoga nađu dva glasa koja se tvore na različitim mjestima u usnoj šupljini.

Jednačenje po mjestu tvorbe obuhvaća glasove s, z, h i n, prema pravilima:

s + č, ć, lj, nj = š + č, ć, lj, nj nositi – nošnja
z + , đ, lj, nj = ž + , đ, lj, nj voziti – vožnja
h + č, ć = š + č, ć orah – oraščić
n + b, p = m + b, p prehraniti – prehramben.

Odstupanja: suglasnici s i z ne prelaze u š i ž na granicama morfema (sljubiti, razljutiti) te kada se nađu ispred nj i lj koji su nastali stapanjem glasova l i n s j od dvoglasnika (snijeg – snjegovi, slijep – sljepilo).
Jednačenje po mjestu tvorbe često se provodi nakon nekih drugih glasovnih promjena, primjerice jotacije (grozd + je→ grozđe →grožđe) ili jednačenja po zvučnosti (raz + četvoritirasčetvoritiraščetvoriti).

 

NEPOSTOJANI SAMOGLASNICI: A, E

Nepostojani samoglasnici su oni koji se javljaju između zadnja dva suglasnika u nekim oblicima imenica i pridjeva, dok se u nekim oblicima gube.
Samoglasnik a se gubi:

1. U svim padežima jednine i množine muškoga roda osim nominativa jednine i genitiva množine, te akuzativa jednine za neživo:

N jd. dvorac – G jd. dvorca – D jd. dvorcu… ali G mn. dvoraca.

2. U određenom liku pridjeva muškoga roda i u množini pridjeva i zamjenica:

neodr. sklizak – odr. skliski
neodr. jd. sklizak – neodr. mn. skliski
zamjenica m.r.jd. takav – mn. takvi.

3. U ženskom i srednjem rodu neodređenoga lika pridjeva i zamjenica:

sklizakskliskasklisko
takavtakvatakvo.

Samoglasnik e se gubi u nekim kajkavskim toponimima i prezimenima:

ČakovecČakovca; GubecGupca.

 

PRIJEGLAS

Prijeglas je zamjena samoglasnika o samoglasnikom e iza palatala i skupova št, žd:

1. u nominativu jednine imenica srednjeg roda: polje, godište
2. u instrumentalu jednine imenica muškog i srednjeg roda: ružem, poljem
3. u umetku za tvorbu duge množine imenica muškoga roda: ruževi, hruštevi.

Prijeglas se ne provodi u instrumentalu jednine imenica koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e (jež – ježom), u imenica ženskoga roda (pralja – praljom) te u posuđenica, bez obzira na samoglasnik pred nastavkom (gaučo – gaučom). Isto tako, prijeglas se ne provodi u složenica sa spojnikom -o- (dušobrižnik, a ne dušebrižnik!).

 

VOKALIZACIJA

Vokalizacija je zamjena suglasnika l samoglasnikom o na kraju riječi i na kraju sloga.

Zamjena l s o provodi se:

1. u muškome rodu glagolskoga pridjeva radnog: pisaopisala; vidiovidjela
2. u nominativu jednine imenica muškoga roda: posao – posla, kabao – kabla
3. u muškom rodu pridjeva: zao – zla, mio – mila
4. ispred sufiksa -ba: seliti – seoba
5. u oblicima imenica na -l(a)c osim u nominativu jednine i genitivu množine: žetelac – G jd. žeteoca, N mn. žeteoci, G mn. žetelaca.

Suglasnik l se ne zamjenjuje s o na kraju dugoga sloga (bólnica, stôlnjak), u umanjenica sa sufiksom -ce (ogledalce) te u nekih imenica s l na kraju kratkoga sloga (molba, žalba).

 

GUBLJENJE GLASOVA

Kada se dva jednaka suglasnika zbog glasovnih promjena ili tvorbe riječi nađu u riječi jedan pored drugoga, jedan se gubi.

raz + žestiti → ražžestiti → ražestiti
od + dijeliti → odijeliti

Udvojeni suglasnici se pišu:

1. u superlativu pridjeva na j: najjači, najjednostavnije
2. u nekim složenicama radi lakšeg razumijevanja: naddržavni, superrevizija.

 

ISPADANJE GLASOVA

Ispadanje glasova odnosi se na glasove d, t i s.

Glasovi d i t ne pišu se:

1. ispred glasova c i č: otacoca, očev, sudacsuca, sučev
2. ispred sufiksa –ština: gospodingospoština, Buzetbuzeština
3. u skupovima st, št, zd, žd, ako iza njih slijedi bilo koji suglasnik osim r i v: nuždanužni, borilišteborilišni.

Glasovi d i t pišu se :

1. u stranim riječima: azbestni, protestni
2. u tvorenicama na -ski: sportski
3. u tvorenicama na -stvo: narodstvo
4. u skupu -stk u imenica ženskoga roda izvedenih od imenica muškoga roda na -ist: laburistlaburistkinja

Glas s ne piše se u sufiksu -ski iza glasova č, ć, s, š: ribički, plemićki, bjeloruski, plemenitaški.

 

ALTERNACIJE IJE/JE/E/I/ø

Alternacije ije/je/e/i/Ø događaju se u riječima u kojima je nekada bio glas koji se naziva jatom. Da je u nekoj riječi bio jat, a ne trofonemski slijed ije (kao u riječi higijena), vidimo usporedbom ekavskoga, ikavskoga i ijekavskoga izgovora:

stena – stina – stijena
mleko – mliko –mlijeko
videti – viditi – vidjeti.

Za riječi bez vidljivoga postanka treba naučiti koji se oblika jata u njima javlja. U ostalim oblicima te riječi te izvedenicama u kojima je duljina sloga nepromijenjena, ostaje isti refleks jata:

smjer – smjera, smjerovi, smjernica, usmjeren, smjerokaz

Promjene mogu nastati u dva slučaja:

1. ako se kratko je dulji
2. ako se slog s dvoglasnikom krati.

1. Duljenje kratkoga je

a) kratki slog je se dulji u ije:

• u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih. U glagolskoj imenici tvorenoj od nesvršenog glagola također ostaje ije:

zapovjeditizapovijedatizapovijedanje.

Izuzetak su glagoli koji u osnovi imaju riječi mjera, mjesto i sjesti. Oni uvijek imaju je:

zamjeratizamjeriti; nasjestinasjedati; namjestitinamještati

• ispred sufikasa -će i -lo:

umjetiumijeće
sjestisijelo

b) kratko je se dulji u dugo je:

• u genitivu množine imenica:

mjestomjesta

• ispred dvaju suglasnika od kojih je prvi l, lj, n, r, v:

dospjetidospjevši; praznovjeracpraznovjerni

• u složenicama s glagolom mjeriti:

brzinomjer

• u imenica odmila i njihovim izvedenicama:

djedo

• u izvedenica na -je:

proturječanproturječje

c) e i i se također mogu produljiti u ije

• ese dulji u ije u tvorbi nesvršenih glagola od letjeti i leći, u složenicama sa -zreti te u imenica izvedenih od glagola s prefiksom pre-:

lijetati, dolijetati, prelijetati; lijegati, zalijegati; sazrijeti, dozrijeti; prijekor, prijenos

• i se dulji u ije u tvorbi nesvršenih glagola od glagola liti:

lijevati, dolijevati, prelijevati

2. Kraćenje sloga s dvoglasnikom

Dvoglasnik se krati u je kada na njegovo mjesto dolazi kratki slog:

cijelcjelina; mlijekomljekara

To se događa:

• kod imenica srednjeg roda s nejednakosložnom promjenom: dijetedjeteta
• u dugoj množini imenica kojima se ne mijenja naglasak u jednini: svijet – svjetovi, ali lijeklijekovi!
• u genitivu množine s nepostojanim a imenica ženskoga roda na -ijevka: pripovijetkapripovjedaka, ali pripovijetki!
• u komparativu i superlativu pridjeva: lijepljepšinajljepši
• u prvom slogu složenica sa spojnikom -o- i u prvom djelu složenice ispred naglaska: cjevovod, sjenokoša
• u nesvršenih glagola na -ivati, -avati koji su tvoreni od svršenih glagola s -ije: zamijenitizamjenjivati
• ispred nekih sufikasa, npr.: -ota, -oća, -urina, -ance, -ence, -ašce, -ešce, -ina, -ad, -ar(a), -telj, -, -čić, -, -ar, -, -ica, -l(a)c, -čica, -iljka, -ulja, -uša, -ba, -ište, -arija, -enje; -ovit, -evit, -an, -ahan, -ast, -kast, -cat, -it, -iv, -ljiv
ljepota, sljepoća, zvjezdurina, djetešce, brježić, mjenjač, zvjezdica; pjeskovit, bjelkast

Dvoglasnik se krati u e iza r u suglasničkom skupu, s time da je pravilan i oblik s je:

pogriješiti: pogreška/pogrješka
ždrijebe: ždrebeta/ ždrjebeta; ždrebad/ždrjebad
brijeg: bregovit/brjegovit
spriječiti: sprečavati/sprječavati
grijeh: grešan/grješan; grešniji/grješniji

suglasnik + r + ije suglasnik + r + e/je

Dvoglasnik se krati u i ispred o nastalog vokalizacijom (bilo u nastavku, bilo unutar riječi) i j:

dio – dijela; dijeliti – dioba; smijeh – smijati se

I je se krati u i u istim slučajevima:

vidjela – vidio; smjeti – smijem; štedjeti – štedionica

Dvoglasnik se krati u Ø u prezentu, imperativu te pridjevu radnom i trpnom:

umrijetiumrem, umri, umro