Funkcionalna raslojenost leksika

Hrvatski jezik mora svojim govornicima služiti u različitim situacijama. Nisu svi leksemi jednako pogodni u svakom kontekstu, isti je leksem u jednoj situaciji sasvim uobičajen, dok je u drugoj vrlo rijedak i stilski obilježen. Funkcionalnu uporabu jezičnih jedinica proučava stilsitika.

Prema zajedničkim je karakteristikama izdvojeno pet funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika. To su:

1. književno-umjetnički stil – otvoren leksemima iz svih leksičkih slojeva (leksemi karakteristični za pjesnički podstil: POETIZMI, npr. lijerdaždcjelov), subjektivan, obilježava ga uporaba brojnih stilskih sredstava (figuratropa…)

2. publicistički stil – blizak je i književno-umjetničkomu stilu (individualnost u načinu izlaganja), ali i znanstvenomu stilu (objektivnost, sažetost)

3. znanstveni stil – stručni nazivi pojedini znanosti (TERMINI), objektivan, impersonalan

4. administrativni stil – sažet, impersonalan, ograničen izbor leksema, karakteristične konstrukcije

5. razgovorni stil – karakterističan za usmenu komunikaciju, KOLOKVIJALIZMI (leksemi između standardnoga jezika i dijalekata), VULGARIZMI (leksemi čija se uporaba smatra neprimjerenom, prostačke riječi), ŽARGONIZMI (leksemi koje koriste pripadnici određene, zatvorene društvene skupine).

Svaki funkcionalni stil ima nekoliko podstilova. Neki su podstilovi na granici između dvaju funkcionalnih stilova pa se nazivaju hibridni podstilovi. Primjerice, esejistički podstil pripada književno-umjetničkome i publicističkome stilu.